Beogradska „Laguna” je pred kraj protekle godine promovisala roman Ive Kolege, „Seme mraka”. Inače, spisateljka je boravila i na Beogradskom sajmu knjiga, i kako kaže, posebno je hrabri činjenica da poslednjih godina takve manifestacije posjećuje mnogo mladih ljudi.

● Kako ste postali pisac? Šta je bilo presudno da se otisnete u svijet književnog stvaranja?

– Sve je počelo još od najranijeg djetinjstva. Oduvijek sam željela da budem pisac. Neprestano sam posjećivala biblioteke i čitala sve što mi je došlo pod ruku. Krajem osmog razreda na svojoj pisaćoj mašini sam skuckala svoj prvi roman koji čuvam kao uspomenu. Inače, već dugo vremena planiram da se vratim tom svom rukopisu kako bih vidjela da li tu nešto može da se osavremeni, dotjera, popravi, kako bih mogla da ga objavim. Ipak, moj pravi spisateljski put počeo je tri godine nakon toga kada sam objavila roman „Glad”, a potom i „Seme mraka”.

● Kako ste odabrali baš ovaj žanr? Krimi romani nisu baš čest izbor pisaca na ovim prostorima?

– Meni je to došlo nekako veoma prirodno. Agatu Kristi sam čitala još kao mala i ona mi je još tada bila čitalački uzor. Inače, volim trilere, a bliske su mi malo mračnije teme. Trileri su mi napeti, volim kad se rješava neka zagonetna misterija i to me uvlači u priču koja može biti toliko uzbudljiva da kad je čitaš zaboraviš o svemu što se događa. I sam taj osjećaj uzbuđenja, od glavnog događaja, pa do „potrage” za počiniocem. Nalazim veliko zadovoljstvo u pisanju romana sa ovakvom tematikom.

● Na koje pisce ste se ugledali, ko su Vam bili uzori?

– Što se tiče uzora, krenula bih svakako od Agate Kristi, a što se samih knjiga tiče, spomenula bih svakako „Lolitu” Nabokova, kao i „Tunel”, iz pera Ernesta Sabata. Ne bih da izostavim i čuveni roman „Parfem”. Ima još mnogo dobrih knjiga koje su uticale na moj rad, a to nabrajanje bi potrajalo.

● Kako pišete, imate li neke svoje tajne rituale, pravila kojih se držite?

– Pišem na kompjuteru. Ranije sam pisala rukom. Tu je obavezna šoljica kafe. Muzika mi ne smeta dok sklapam priču, ali, kad rukopis privodim kraju, kad sam u toj finalnoj fazi, onda ne puštam muziku, već nastojim da se maksimalno koncentrišem na taj posao. Što se kontinuiteta tiče, imam faze istrajnosti i kampanjstva, ali, kad treba da završim knjigu, onda radim neumorno, umijem da se ne pomjerim od kompjutera i po dvanaest sati. Inače, neka posebna pravila i rituale u pisanju nemam, niti ih se držim. Volim jutro i ako počnem da radim od ranog jutra ume da me ponese neka dbra energija i polet, tako da nastojim da iskoristim maksimalno taj dan. Dešavalo se da počnem da radim rano ujutro a da ostanem nad rukopisom do kasno u noć.

M. Milosavljević

---

Kratak siže romana „Seme mraka”
„Seme mraka” je psihološki triler inspirisan stvarnim događajem. Iris je domaćica i majka troje djece koja živi u tipično disfunkcionalnoj porodici. Dok joj suprug, utjehu nalazi u alkoholu i mlađim ljubavnicama, emocionalno zapostavljana Iris zaokupljena je prelistavanjem crne hronike i brigom o desetogodišnjem sinu Luki. Kada pročita vijesti o jednom, a potom i drugom silovanju, koja su se desila u gradu, Iris počinje da sumnja u svog muža: u to vrijeme nije bio kod kuće, a vratio se krvave odjeće, sa ogrebotinama na tijelu.Iris doslovno iščekuje sljedeće silovanje, život joj se pretvara u pakao, a konačno otkriće istine strašnije je od svega što je mogla zamisliti.